Intervju

Boris Malagurski: Ono što Đoković radi u tenisu, ja pokušavam kroz film (VIDEO)

O magiji Beograda i onome što ga čini jedinstvenim, saradnjom sa najboljim našim teniserom, ali i surovosti života na Zapadu, u razgovoru za Stil priča reditelj poznat po filmovima Kosovo i Težina lanaca
Filmovi
22:26h
Boris Malagurski: Ono što Đoković radi u tenisu, ja pokušavam kroz film (VIDEO)
Foto: Marko Mitrović

Boris Malagurski, dvadesetpetogodišnji reditelj koji je rođen u Subotici, i deo života proveo u Kanadi, otkriva kako je lako zaljubiti se u Beograd i odakle inspiracija za film o njemu, čija je premijera zakazana za 19. oktobar u Centru Sava. Iako je proveo 6 godina u Kanadi studirajući filmsku produkciju na Univerzitetu britanske Kolumbije i poštuje sve druge države i narode, Boris tvrdi da Srbija ima nešto što niko drugi nema i da je Beograd najlepši grad na svetu.

  • Zašto misliš da su Srbija i Beograd drugačiji od ostalih zemalja i metropola?- Mi smo, kao narod, veoma gostoljubivi i sami smo jedna turistička atrakcija. Međutim, kod nas je problem što smo turizam izgradili na način nepristupačan strancima. Posedujemo mnogo lepih stvari, kojima uopšte ne pridajemo značaj. A, samiim tim, neće ni turisti. Imamo primer mnogih svetskih zemalja, poput Italije. Oni uzmu jedan kamen, kažu da ga je dotakao Cezar, i istog trenutka 300 turista se fotografiše pored te "znamenitosti". Moramo da primenimo isti princip. Sve drugo osim materijalnih stvari i malo osvežavajućih ideja Srbija već ima.
  • Kako su te prihvatili Kanađani kada si im rekao da si Srbin?- Prvo pitanje kada sam im rekao iz koje zemlje dolazim bilo je šta se tamo desilo tokom devedesetih i drugo da li je u Srbiji još uvek rat. Na prvo pitanje sam odgovorio filmom "Težina lanaca", a na drugo odgovaram sa filmom o Beogradu.
  • Šta ljudi mogu da očekuju od tvog filma o našem glavnom gradu?- U subotu je premijera u Sava centru. Ljudi će moći da vide Beograd iz raznih uglova iz kojih do sada nisu imali prilike. Imamo fantastične snimke iz helikoptera, ulazili smo na mnoga mesto gde je vrlo teško dobiti dozvolu za ulazak. Očekujem da će film proširiti vidike o Beogradu, kako onih koji o njemu malo znaju, tako i onih koji u njemu žive. Najupečatljiviji trenutak mi je bio kada sam trejler pustio jednom starom Beograđaninu, koji živi ovde čitavog života. Pogledao ga je i pitao me "Koji je ovo grad?" Ja sam rekao Beograd, on nije mogao da veruje. Tako da oni koji ne znaju srpsku prestonicu i nisu ovde nikada bili zavoleće ga, a oni koji je znaju i vole zavoleće je još više.
  • Ostvario si saradnju sa trenutno najpoznatijim Srbinom na svetu, koga ujedno smatraš najboljim ambasadorom naše zemlje. Koliko ti je to značilo?- Novak Đoković se Srbiji desio u poslednji spasonosni čas. Ne znam šta bismo radili da nemamo njega. On je izvukao tu priču, on je podigao nade miliona klinaca u Srbiji koji veruju da oni sami mogu nešto da urade i budu najbolji na svetu. Đoković je fenomen. Hajde da prepoznamo novog Đokovića na vreme. A mi pričamo o starletama, to je naš problem. Nije bilo lako doći do Novaka, zbog njegovog gustog rasporeda, ali se odmah zainteresovao za priču. Nije bilo potrebe ubeđivati ga, odmah je pristao i apsolutno me podržao. Intervjuisali smo čoveka koji voli Beograd, rođen je u tom gradu i najpoznatiji je Beograđanin na svetu. Ja se nadam da će se njemu dopasti film. Ono što on radi u tenisu, to isto ja pokušavam kroz film.
  • Kako si došao na ideju da snimiš film o Beogradu i ko ti je u tome pomogao?-Pošto sam se 2007. godine razboleo i bukvalno bio vezan za krevet, gledajući TV naišao sam na jedan film o Parizu, koji me je neverovatno inspirisao. Odmah sam poželeo da tako nešto napravim za Beograd. Pariz jeste lep i jedinstven, nosi titulu jednog od najlepših gradova na svetu, ali za mene je Beograd najlepši grad na svetu. Hteo sam tu svoju ljubav prema ovoj zemlji i našoj prestonici prenesem na film. Godinu dana sam pokušavao da skupim sredstva i apsolutno niko nije podržao tu priču. Zato sam scenario stavio u fioku, a u međuvremenu radio "Kosovo" i "Težinu lanaca". Međutim, kasnije sam shvatio da možete da snimite film zahvaljujući donacijama običnih ljudi iz celog sveta i da mi nije neophodna podrška producentske kuće, državne institucije.

A šta je ono što možete da doživiti samo u Beogradu, a što bi vam bilo čudno da se desi na nekom drugom kraju sveta, pogledajte u videu:

http://www.youtube.com/watch?v=tHPrvjpyPmw

  • Koja ja razlika između Srba i Kanađana?-Kanada je svakako lepa zemlje, gde se turizam pravi na prirodnim lepotama, kojih je zaista mnogo. Kanađani imaju božanstvene planine, šume. Ali, mnogo je teže upoznati nekog Kanađanina i steći kanadskog prijatelja. U Beogradu je sasvim drugačija situacija. Ovde su ljudi veoma otvoreni prema strancima, željni su da ih upoznaju i ugoste. Neki su ovde stekli trajna prijateljstva. Ali, i mnogo više od toga, na primer dođe stranac pa se zaljubi u nekog Beograđanina ili Beograđanku. To je naša veza sa svetom. U to treba da ubedimo ljudi i privolimo ih da dođu i upoznaju naš narod.
  • Koliko ljudi u inostranstvu imaju iskrivljenu sliku o Srbiji?- Svi koje sam upoznao su mi rekli da ne mogu da veruju kolliko smo drugačiji od stereotipa koje oni imaju o nama, zbog svega što im mediji serviraju. Digla se recimo frka oko onog Engleza, koji je nestao na tri dana, a on čovek proveo tri najbolja dana u svom životu i ne može da veruje koliko mu je bilo fantastično. To je najbolji PR koji imamo, da ljudi dođu ovde. Interesantno je da recimo u Kanadi moraš da prođeš kroz tkz. kurs, kako bi bio spreman za život tamo. Onda oni naše ljude uče kako se koristi WC šolja itd. Kanađani imaju taj stav da Srbija nije preterano razvijena i da živi u nekom praistorijskom dobu. Ja im objašnjavam da mi svi imamo veš mašine u svojim domovima, dok oni moraju da nose svoju odeću da ih peru u zajedničke perionice. Svaki Srbin koji živi u dijaspori je ambasador naše zemlje. Ima ljudi koji su to prihvatili i onih koji nisu.
  • Medijska manipulacija je jedna od tema filma "Težina lanaca". Kako si realizovao taj projekat?- Kada sam krenuo da snimam "Težinu lanaca" bilo mi je potrebno 15 hiljada dolara, mnogi ljudi su mi rekli "Ma ko će tebi dati te pare, nemoj da se zamajavaš". Na kraju smo sakupili 22 hiljade dolara za taj film, putovao sam u Njujork, Vašington, obišao sam milion mesta i po Evropi, intervjuisao ljude, uradio montažu, sklopio film i ono što je vrlo inetersantno 90% posla sam odradio sam. Ako imaš ideju, guraj je, jer se nikad se ne zna kada će se neko pojaviti da ti pomogne. Srbi iz Australije su recimo donirali 2/3 ovog filma, tako da sam u znak zahvalnosti tamo održao premijeru.
  • Prikazao si deo našeg humora, uz dozu sarkazma i ironije. Koliko misliš da su stranci to prepoznali?- Isečak iz starog srpskog filma, gde Bata Stojkovića priča vic bio je jako zanimljiv strancima, kao i sve ostale scene iz naših legenardnih filmskih ostvarenja, koje sam upotrebio u filmu. To je nešto što je univerzalno. Želeo sam da jednu tešku priču o ratu, interesima i manipualciji predstavim na duhovit i simpatičan način, a opet informišem svet i dam im istinu o dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavije. Ali, nisam želeo da predstavim samo tragediju, već da dam i malo komedije. Stara vrsta dokumentarca, gde samo jedan monoton glas priča, je potpuno nezanimljiva za Zapad. Mi moramo da se modernizujemo, da predstavljamo stvari na zapadni način ako želimo da privolimo strance.
  • Kakav je Zapad o kom mnogi ljudi odavde maštaju?- Moja očekivanja su bila previsoka, baš kao i očekivanja svih naših ljudi kada je u pitanju odlazak na Zapad. Tamo postoji sistem i mnogo toga što funkcioniše dobro, ali mislim da je njihov način života u neskladu sa onim na koji smo mi u Srbiji navikli.
  • U čemu je taj nesklad?- Oni od ponedeljka do petka gledaju da što više rade, jer je sistem koncipiran tako, a da je život što manje sadržajan van posla. Pošto nakon završenog radnog vremena nemaš nikakav sadržaj, poželiš da ostaneš još više na poslu kako bi bio što produktivniji. Onda, pošto nemaš šta da radiš, za vikend se dobro napiješ, pa se do ponedeljka trezniš. Onda opet radiš jedno 40, 50 godina, onda odeš na krstarenje, vratiš se kući i umreš. Eto to je život na Zapadu, koji je mene po počeo da zastrašuje. Nisam mnogo video da tamo život ima smisla osim toga da se stiču neke materijalne vrednosti. Mi idemo ka tome i to ne valja. Idealizujemo Zapad, čim dođe nešto iz tog dela sveta mi kažemo kako je to odlično.
  • Svako ima neku svoju prednost, šta te je oduševilo u inostranstvu što bi primenio i u Srbiji?- Infrastruktura definitivno. Da su bolji putevi, da bude više klime u autobusu, da se napravi lepši pristup rekama u Beogradu i onaj apsolutni san da prestonica dobije metro.
  • Zovu te srpski Majkl Mur. Da li prija to poređenje?- Volim Murove filmove. Počastvovan sam što me ljudi porede sa čovekom koji je osvojio Oskara i Zlatnu palmu, svaka mu čast. Ali, trudim se da budem svoj i da na neki jedinstven način promovišem naš narod i državu. Možda ću jednog dana da intervjuišem Majkla Mura. Za film "Težina lanaca 2" sam, recimo, intervjuisao Olivera Stouna i on je izrazio želju da vidi taj film kada bude gotov, ako Bog da na proleće iduće godine. Tako da ću možda i Olivera Stouna da dovedem ovde.
  • Ako neko od mladih reditelja želi da se bavi ovim što i ti radiš šta bi mu poručio?- Bavi se. Ja sam recimo do mnogih intervjua i kontakata došao mejlom. Tačno je da vam je za neke stvari neophodna veza, ali je pogrešno da ljudi misle kako se sve na taj način završava. Puno toga može da se reši upornišću. Ako neko ne odgovara na mejl, šaljite ga opet, naterajte ljude da vam odgovaraju, borite se za ono što želite i uspećete. Ne da nije nemoguće, nego je vrlo moguće.
  • Kada bu u nekoliko rečenica želeo da probudiš svest o tome ljudi ovde, šta bi im poručio?
  • Šta razlikuje Beograđanke od devojaka koje si viđao po svetu?- Devojke ne samo da su lepe, nego su izuzetno zagonetne, to je ono što fascinira strance. Imaju ispod te lepote mnogo toga da ponude. Nijedan stranac koji je uspeo da nađe devojku Srpkinju se nije žalio. Devojke mnogih poznatih ljudi su Srpkinje, sin Olivera Stouna je u vezi sa Srpkinjom. Mene čudi što se naše devojke uopšte šminkaju, one su tako lepe bez šminke. A strankinje i za muškarce Srbe kažu da su zgodni i muževni. Izuzetno smo privlačni za ljude iz inostranstva generalno.
  • Koliko vi muškarci zaista primetite neke detalje na kojima devojke insistiraju?- Većina muškaraca to ne primećuje. Koliko sam ja shvatio većina devojaka se doteruje zbog nekih drugih devojaka. Muškarac prvo primeti oči, pa grudi, barem ja. Ja kada vidim ili da je preterana šminka ili da je neka plastika to ne volim.

Dok ne dočekamo premijeru, pogledajte trejler za Borisov film "Beograd":

http://www.youtube.com/watch?v=QNWKTzuJi6g

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs